петак, 8. новембар 2013.

Man Of Steel - rebooth, početak nove franšize ili fijasko?


"Da li je to ptica? Ne, avion?! Ne, to je novi film o Supermenu!"

Eh, da, čekali smo par godina, otprilike od kada je na Imdb-u izašao prvi rumor da Kristofer Nolan producira projekat vezan za novi film o Supermenu. To je bilo negde neposredno posle premijere "The Dark Knight"-a, dakle pre tačno 5 godina. Pratili smo svaku vest na internetu, svaki screenshot, kadar sa snimanja, intervjue sa Snajderom... Razglabali kada smo čuli ko će glumiti Klarka, Luis, Zoda, Kentove... Išli u bioskope da gledamo druge filmove samo da bismo videli novi teaser za film koji je imao radni naziv "Man of Steel" i zadržao ga do premijere. Komentarisali koje će možda bitne stripske priče biti ubačene u film i pitali se ono najbitnije : Da li će "Man of Steel" otvoriti vrata za budući DC-jev team-up "Justice League" film?!" Da, to smo radili svi mi verni fanovi "Poslednjeg sina Kriptona". Ostali su samo čekali da vide još jedan superherojski film. Ili samo još jedan film. I onda je došlo leto 2013. i premijera.

Dakle. Film je kao što je opšte poznato režirao Zek Snajder ("300", "Watchmen", "Sucker Punch"), scenario je pisao Dejvid S. Gojer ("Dark City", "The Dark Knight Trilogy", "COD : Black OPS", "Blade Trilogy"...), produkcija kako je već navedeno Kristofer Nolan u saradnji sa Zekovom lepšom polovinom Debrom. Glavnu ulogu, tj. Supermena/Klarka igra Henri Kevil, ljubiteljima serije "The Tudors" poznat kao Lord Čarls. Što se tiče njegove izvedbe, nije bilo mnogo propusta. Vidi se tu i tamo po neki danak za iskustvo i ne snalaženje, ali ništa što je drastično uticalo na njegovo prezentovanje Kal-Ela. Fizički podseća, malo se čak i previše pripremio, ali je uspeo verodostojno da nam prikaže novu verziju jednog od najpopularnijih strip junaka ikada. Zatim, tu je Ejmi Adams u ulozi Luis Lejn. Ejmi možda nije imala neku zapaženiju ulogu u Holivudu, pa joj je ovo bila odlična prilika da se dokaže. Lepo se ona snašla u ulozi Luis, ali je sama uloga Luis Lejn u filmu ostala bleda i neupečatljiva. Ona je tu da nam pokaže da ona brže bolje mora da se zaljubi u Supija i ...to je otprilike to. Luis na koju smo navikli u stripovima ima i neke druge kvalitete, a ne samo da bude lepa i ludo zaljubljena u Čoveka od čelika dok čeka da je spase od zlotvora. Što se tiče Kalovih pravih roditelja, Džor-Ela i Laure Lor-Van (Rasel Krou i izraelska glumica Ajlet Curer), nisu mnogo pobegli od izvornih pojava. Čitava zavrzlama oko armagedona na Kriptonu i njihovog učestvovanja u istom su fino prikazani. Zemaljski roditelji, Džonatan I Marta Kent (Kevin Kostner i Dajana Lejn) su već diskutabilni. Marta je i dalje tu kao majka zaštitnica (mada u nekim trenucima deluje previše napaćeno), dok je Kevin Kostner podbacio. Deluje totalno nezainteresovano i svaka scena deluje kao "da odradim ovo pa da idem". Zod ima najviše oscilacija. Te izgleda donekle kao jedan od Supijevih zakletih neprijatelja, te ima imbecilne rečenice tipa : " Ovo će se završiti tako što će jedan od nas umreti". Deluje kao da još uvek nije izašao iz uloge Van Holdena iz Boardwalk Empire. Faora-Ul aktivnjije učestvuje u zamršavanju Supijevog života nego što je to bilo u Rivovoj verziji. Peri Vajt (Lorens Fišborn) je fino odigran, mada ni on kao ni Lois nisu imali ni prostora ni vremena da nam baš pokažu šta znaju.

E sada, sa tehničke strane, Snajder još jednom pokazuje da je majstor efekata pa tako celokupan Kripton, borbe u Metropolisu i u svemiru izgledaju vrhunske. Sa te strane film dobija svaku pohvalu, jer je marljivo rađeno na dočaravanju stripskog makljanja Supija i raznoraznih neprijatelja mu. Za razliku od Singerovog fijaska, ovde Supermen pošteno mlati. Odlična scena u kojoj lupa Zoda ostaje kao jedna od svetlih tačaka, mada ni ostale scene ne odudaraju mnogo. Kostimi i maske su takođe zanimljive, i interesantna je odluka Snajdera da  Klarka obuče u novo odelo koje je redizajnirano u DC-jevom ributu stripova pod nazivom "New 52". Dakle, nema više gaća preko pantalona!

Kroz film se provlače i razne reference na ostale DC junake, te imamo majora Keri Feris (družbenicu Hala Džordana , Green Lanterna), "Blaze comics" stripska kuća koja izdaje Booster Golda, jednu od otvorenih kriptonijanskih letelica za koju se sumnja da je dovela Karu Zor-El tj. Supergirl i na kraju satel Wayne enterpirse-a. Ovaj poslednji je posebno zaniljiv imajući u vidu najnovije vesti vezane za nastavak Man Of Steel-a.

Kako smo saznali na minulom "Comic Con"-u u San Dijegu, u nastavku će se Supermen upariti sa Betmenom, koristeći referencu iz Milerovog masterpisa "Povratak mračnog viteza". Najavljeno je i da će Brusa, tj. Betmena igrati Ben Aflek. Ali do tada... muk.

"Man Of Steel" je odličan akcioni film, ali ne mnogo više od toga. Kao dugo očekivana ekranizacija Poslednjeg Kriptonijanca očekivalo se mnogo, a dobilo tek da malo zadovolji gladna usta fanova. Sve nekako deluje da je ostavljeno za naredne delove ili popunjavanje kroz ostale adaptacije (TV seriju "Arrow", nadolazeću seriju "Flash"...), ali ovde je ostao utisak da je moglo još više. Pogotovu na planu scenarija, koji je traljav, pomalo bezidejan i nekako zbrzan. Svaki veliki fan Supermena će ostati vidno nezadovoljan i razočaran, dok će ostalima film biti dobar i zabavan. Ili možda neće. Očekuje nas samo da pratimo šta će glavešine iz WB-a i DC-ja da nam ponude i da li će uspeti da razviju svoj univerzum na velikom i TV platnu, kako je to uradila konkurentska im kuća Marvel. Naredne godine će pokazati...    


уторак, 27. август 2013.

Green Lantern - Beware My Power!



Green Lantern je jedan od mnogih DC-jevih superheroja koji je evoluirao kroz različite faze i identitete, od svog nastanka pa sve do danas. Menjali su se pisci, crtači, urednici, i svako je dodao po nešto novo, brisao ono što ne valja, tako da nakon 60 i kusur godina, i dalje pred sobom imamo jednog važnog člana Justice League-e, sa ogromnim istorijatom i nemalim brojem dobrih priča iza sebe. A sve je počelo te davne 1940. ...

Ko i šta je Green Lantern? Moć Green Lanterna obitava u magičnom prstenu, te on jačinom svoje volje ima mogućnost da stvori šta god mu padne na pamet. Čuvari te moći se nazivaju Guardians Of The Universe, obitavaju na planeti Oa i poznati su po formiranju reda univerzalne policije, koja podeljena na sektore, radi održavanja mira,reda i poredka, a sakupljena je pod nazivom Green Lantern Corps. Naravno, moć u prstenu nije beskonačna, pa se on mora dopunjavati energijom iz velike baterije. Da bi se taj postupak valjano izveo, potebno je i izrecitovati određenu zakletvu koju svaki Green Lantern mora da zna napamet, a ona glasi : " In brightest day, in blackest night, no evil shall escape my sight, let those who worship the evil's might, beware of my power, Green Lantern's light!". Takođe, i zakletva je tokom razvitka stripa doživljavala različite varijacije. Ali odakle Green Lanternu uopšte prsten, moć, baterija i sve ostalo?

U Zlatnom dobu DC-ja, koje je trajalo od 40-ih do 50-ih godina 20. veka, Green Lantern beše Allan Scott, a njegovi tvorci su bili crtač Martin Nodell i pisac Bill Finger. Prva pojava mu je bila u stripu All American Comis #16. Allan Scott je do moći došao tako što je pronašao lampu u kojoj se nalazio drevni zeleni plamen. Plamen je na Zemlju došao u meteoru koju je pao u drevnu Kinu pre nekoliko hiljada godina. Prvi čovek koji je nabasao na plamen beše Luke Fairclough koji je odlučio da od meteorita sačini lampu i plamen drži u njoj. Lampa je tako vekovima išla iz ruke u ruku, sve dok nije stigla do mladog inžinjera Allan Scott-a. Glas iz lampe ga je savetovao da napravi prsten od njenog metala i tako dobije nezamislivu moć. Tako je postao superheroj i osnovao prvo udruženje za borbu protiv zla - Justice Society of America. Scott je ostao do danas član JSA, a njegove dogodovštine danas možemo čitati u stripu "Earth 2", koji je deo velikog relauncha iz 2011. "The New 52", gde je Allan na paralelnoj Zemlji, pripadnik gay populacije i trenutno njihov najpoznatiji superheroj.

Srebrno i bronzano doba nam donose mnoge promene u DC-jevom univerzumu superheroja, kao i novog Green Lanterna - Hal Jordana. Tadašnji urednik Julius Schwartz je imao ideju da totalno promeni lik i delo Green Lanterna, te je uz pomoć pisca John Broome-a i crtača Gil Kane-a dao novi identitet Green Lanternu, koji se prvi put pojavio u stripu Showcase #22. Hal Jordan je najpopularniji Green Lantern i ima najduži staž u odbrani našeg sektora (pod brojem 2814). On je po zanimanju probni pilot, koji je uspešno krenuo koracima svoga oca, radio je u Ferris avio kompaniji, sve dok mu jednog dana nisu bili uručeni prsten i lampa od strane vanzemaljca Abin Sur-a. Abin je tražio svoju zamenu na mesto Lanterna i prsten ga je doveo do Jordan-a na Zemlju. Kasnije se ispostavilo da nije Hal bio jedini koga je prsten pronašao, već da je jaka volja bila pronađena i u još jednom zemljaninu, Guy Gardneru, ali je Hal bio bliži Sur-u. On je tada izabran kao zamena u slučaju da Hal nije u mogućnosti da obavlja zadatke koje mu Guardian-i dodele. Kasnije se dogodio incident sa Guy-evom baterijom koja je eksplodirala direktno njemu u lice i on je pao u komu. Na njegovo mesto je došao John Stewart, koji je ujedno bio i prvi afro-američki superheroj u DC stripovima. Hal i John su obavljali posao zaštitnika sektora 2814 sve do početka 90. -ih godina prošlog veka, kada je DC ponovo odlučio da nakon velikog događaja pod nazivom "Crisis on infinite Earths", šokira svoje čitaoce.

Početak poslednje decenije 20. veka, stripofilima donosi smrt Superman-a, hendikepiranje Batman-a, kao i prelezak Hal Jordan-a na tamnu stranu. U priči koja je ušla u istoriju pod nazivom "Emerald Twilight", Cyborg Superman (jedan od samoproklamovanih Superman-a nakon Kal-ove smrti) zajedno se udružuje sa vanzemaljcem Mongul-om, te oni odlučuju da unište rodni grad Hal Jordan-a, Coast City. Nakon što su ceo Coast City sravnili sa zemljom i pobili civile, Hal odlučuje da iskoristi svoj prsten da povrati mrtve roditelje i devojku, Carrol Ferris (koja mu je bila i šef). Guardian-i ga tada zovu na suđenje na Oa-u, zbog korišćenja prstena u lične svrhe. On tamo poludi, pobije Guardian-e i ceo Corps, pokupi svačije prstenje, preuzme ime Parallax i postane ultra-zlikovac. Tada zgazi svoj prsten moći i nekoliko godina teroriše čitavu galaksiju. Međutim, nije znao da je jedan od Guardian-a pod imenom Ganthet preživeo masakr, sakupio deliće Hal-ovog slomljenog prstena i predao ga novom Lanternu, Kyle Rayner-u. Kyle se vraća kroz vreme, uzima Hal-a iz prošlosti da vidi šta će se desiti i tako pokuša da ga spreči da poludi. Pošto je u međuvremenu Mongul pustio živu nebulu pod nazivom Sun-Eater da uradi ono što joj ime kaže, Hal/Parallax odlučuje da žrtvuje sebe i svoju moć da bi spasao Sunce. Tako umire, a njegova duša se vraća kao Spectre, duh Božje Osvete.

Početak 21. veka prati Kyle Raynera kao poslednjeg Green Lanterna poznatog kao Ion. Godine 2004. dešava se veliki preporod u Green Lantern mitologiji, gde na scenu stupa novi pisac Geoff Johns i stvara novu priču - "Rebirth". Johns je odlučio da vrati Jordana iz Spectre-a na mesto Lanterna, Gardner i Stewart su postali zvanični članovi Corps-a na Oi i dobili svoj strip "Green Lantern Corps", udružuje Raynera sa Hal-om u borbi protiv Parallax-a (koji je objašnjen kao žuta energija straha), fokusira priču na Sinestra koji stvara žuto prstenje i žutu bateriju vođen strahom. Dešava se veliki rat protiv Sinestra i žutog Corps-a poznat pod nazivom "Sinestro Corps War", ali Johns se tu ne zaustavlja, već uvodi u mitologiju Green Lanterna celokupni spektar boja, tako da sada pored zelenih i žutih postoje i crveni (bes), plavi (nada), ljubičasti (ljubav), narandžasti (pohlepa) i indigo (samilost) Corps-ovi. Kako priča teče dalje, na kraju prve decenije 21. veka dolaze dva velika događaja u DC svetu, prouzrokovana dešavanjima oko Lanterna i Corps-ova - "Blackest Night" i "Brightest Day". Tu saznajemo za postojanje crne baterije koja podiže mrtve, a kasnije se pojavljuje i bela baterija koja u sebi sadrži energiju života. Epilog celokupnog Johns-ovog preporoda ogleda se u crossoveru "War Of The Green Lanterns", gde se najpoznatiji članovi Corps-a okupljaju da bi se suprotstavili zlom Kroni i njegovom pokušaju uništenja galaksije. I tada kreće novi početak (ponovo?!)...  

Nakon velikog relaunch-a iz 2011. godine ("New 52"), i Green Lantern stripovi su krenuli od početka, dakle od broja 1. U porodicu Lanterna, pored osnovnog naslova i "Green Lantern Corps-a", DC je uvrstio još 2 : "Green Lantern New Guardians" koji prati priču Kyle Rayner-a i "Red Lanterns" koji se fokusira na Atrocitus-a i crvene. Ali to nisu jedini noviteti, pored novih naslova pojavljuje se i novi Lantern - Simon Baz, koga pronalazi Sinestrov prsten moći i regrutuje ga u Corps. On je ujedno i aktuelni Green Lantern.

Naravno, pored stripova, Green Lantern je imao i uloge u drugim vidovima umetnosti. U DC-jevim odličnim animiranim serijama i filmovima pojavljivali su se Hal, John, Guy kao i mnogi članovi Corps-a i zlikovci. Čak je i 2012. emitovana i animirana serija vezana samo za Lanterna ("Green Lantern : The Animated Series") koja je imala 26 epizoda i nažalost ukinuta. Godinu dana ranije, Lanterna smo dobili i na velikom platnu. Film "Green Lantern" režirao je Martin Campbell ("Casino Royale" , "The Mask Of Zorro") a u ulozi Hal Jordan-a je bio Ryan Reynolds (neslavni Deadpool u "X-Men Origins : Wolverine"). Film je doživeo fijasko, jer pored mršave priče i nezanimljivih portreta likova, jedino čime se može pohvaliti je 3D efektima. Fanovi su bili i razočarani izborom Reynoldsa za ulogu Jordan-a, očekivajući da će ona pripasti Nathan Fillion-u ("Castle", "Firefly") koji je već pozajmljivao glas Jordan-u ("Emerald Twilight", "Justice LEague : Doom"). Najavljeno je da će film imati 3 dela i da će možda biti deo budućeg DC/Warner Bros. plana uparivanja heroja kao što je to Marvel uradio. Čak se pominje i David S. Goyer kao scenarista, koji je svojim škrtim i traljavim scenarijom oslabio dugo očekivanog ovogodišnjeg "Man Of Steel"-a. No, videćemo. Dok se sve to ne desi, ostaje nam da uživamo u obilju odličnih priča, likova, delova galaksije i multiverzuma kojima ovaj naslov i te kako obiluje.    

   
  

понедељак, 25. март 2013.

Stanovnik Zla!! - retrospektiva (iliti "ovako više ne ide")


Dugo očekivana PC verzija 6. dela čuvene franšize "Resident Evil" je izašla iz Capcom-ove utrobe pre neki dan i time naterala nostalgičare da se prisete celokupnog razvoja ove ne tako male pop-kulturne pojave, sa setom i čemerom nekih tako davnih, zaboravljenih dana. Ok, udarilo proleće pa valjda i neka usputna potreba za romantizmom, ali ono čime nas je Capcom ovog puta počastio daleko je od nekog lepog pravca, žanra ili podžanra. Zašto je tako, biće jasno svakom poštovaocu dotične franšize koji misli da je od 4. dela ona izgubila svoju stazu, i da odlazak Shinji Mikamija, oca Rezija, nije uspeo da nastavi slavu dijamanta zombi žanra. Pojavila se potreba za retrospektivom, odnosno nekom vrstom sumiranja proteklih 16 godina, koliko virus nastanjuje sive ćelije. Otac "survival horror" žanra, doživeo je u 2013. godini da krade "fazone" od drugih igara... I to loše. Ali krenimo putem sećanja do samog korena zla!

PROLOG : Za one koji ne znaju, serijal igara Resident Evil govori o bolesnoj ambiciji korporacije Umbrella, koja je pokušala da zamaskira svoje postojanje upotrebom licence za farmaceutska istraživanja i na taj način, pod velom tajne, stvara opasno biohemijsko oružje u cilju dominacije planetom. Eksperiment doživljava fijasko i opasni virusi dolaze na ulice i inficiraju stanovnike, pretvarajući ih u zombije i raznorazne vidove mutanata. Ipak, kako to već biva, postoji grupa smrtnika koja je raskrinkala zle umove i rešila da se izbori za američki san i iskoreni zlo.

- RESIDENT EVIL : BEGINS (1996) -

Prva, antologijska scena susreta sa nemrtvim!
Sve je počelo te davne godine, na početku drugog dela čuvenih '90.-ih. Pojavila se video igra koja je za to vreme unosila pregršt novina u svet ljubitelja virtualnih fantazija. Ne tako poznati dizajner video igara Shinji Mikami odlučuje da, nošen atmosferom "Alone in the dark"-a iz '92. , napravi video igru koja će biti jeziva, interesantna i dovoljno zanimljiva ljubiteljima horora, pucačina i avantura. I u tome itekako uspeva! Cepanje dva tima specijalaca pod nazivom S.T.A.R.S. koji su poslati u obližnju šumu grada Rakuna i njihovo pronalaženje obližnje vile koja je tu služila kao maska za mnogo mračnije stvari koje su se u njenom podrumu dešavale, ubrizgalo je virus jedne nove priče koja je dobila svoju perspektivu. Kris Redfild i Džil Valentajn behu jedini koji su preživeli (?) horor u vili i doneli otkriće novog dela u zombi žanru. Jeza, napetost, težina, simpatični likovi, antipatične izdajice, čovek koji samo radi svoj posao, mutirani psi, vrane, pauci, ajkule, zombiji i odvratna stvorenja "hunter"-i i na kraju nezaobilazni Tyrant, sve je to doprinelo stvaranju jednog novog kutka u istoriji pop kulture, a ne samo video igara.

- RESIDENT EVIL 2 : SIKVEL KAKAV SE ZASLUŽUJE (1998) -

Par u koji su se mnogi posle pozaljubljivali.
Osobe kojima se nova zombi horor igra jako svidela i koji su sa nestrpljenjem očekivali nastavak, nisu morali dugo da grizu notke. Nepune 2 godine nakon prvog dela pojavio se nastavak kakav bi svaka franšiza poželela da ima. Dvoje novih protagonista, Leon i Kler, glavni tok prebačen u samo žarište navale zombija u gradu Rakuna, dodatna 2 scenarija, nove mutirane spodobe, novi zlikovci, ma sve novo, lepo i interesantno. Videsmo odakle je potekla sama klica zla, ko je od gospode na visokom položaju zaslužan za puštanje, prvo T pa onda G virusa u etar, kako je Umbrella pokušala da zataška čitavu priču i kako je pohlepni tvorac virusa, čuveni doktor Vilijam Birkin, doživeo svoju tužnu sudbinu. Ideja sa 2d okruženjem i 3d likovima se videla kao isplativa, te je privukla još pregšt novih igrača koji su se odmah zainteresovali i za prvi deo (među kojima beše i moja malenkost). Najprostije rečeno, igra koja se uvlačila pod kožu, koja je postala opsesija jer je plenila harizmatičnim likovima, odličnom pričom, jezivim stvorenjima i prelepo dizajniranim lokacijama. Igra se prelazila i po nekoliko puta, bila je dovoljno teška, držala je pažnju i terala da se svakim novim prelaženjem otkriva nešto novo. Tek kada se adekvatno očistila od zapaljenih policijskih kola pa sve do uskakanja u onaj voz, moglo je da se razmišlja o 3. nastavku.

- RESIDENT EVIL 3 : NEMESIS - ODLIČAN MIKS (1999) -

Na japanskoj, Biohazard verziji, bilo je "Biraj opciju dole, uspeva"!
Treći nastavak nas vraća u ulogu Džil, ali je okruženje i dalje grad, dakle mešavina 1. i 2. dela igre, sa ponovnim fantastičnim rezultatom. Doduše samo jedan scenario, nekoliko novih likova i akrepa, ali dovoljno da se trilogija zaokruži odličnom pričom i stavi tačka na postojanje grada Rakuna u kome je niklo jedno od najvećih zala korporativnog bolesnog uma. Svima nam je srce zaigralo kada smo videli onu nuklearku kako u onoj melodramičnoj sceni leti ka Rakunu i urniše policijsku stanicu u kojoj smo toliko vremena izgubili i koja nam je prirasla za srce. Prašina se slegla, priča gotova, čekao se sledeći potez Capcom-a... i da li će ga uopšte i biti. Naredne godine se pojavio ne tako slavan spin-off SURVIVOR (ili GUN SURVIVOR za one kojima je japanski maternji :) ), koji je eksperimentisao sa prebacivanje igre u FPS i automatski sahranio tu ideju. Toliko. U međuvremenu, krenule su glasine o novom nastavku igre, ali i o prebacivanju franšize na filmsko platno...

-  RESIDENT EVIL:CODE VERONICA - SPIN-OFF KOJI NAŽALOST NIJE NASTAVAK (2000) -

Konačno spojiše batu i seku.
Pojavio se konačno nastavak nakon trilogije, te već sada davne 2000.,za koji se kasnije saznalo da je trebalo da bude zvanični nastavak, a NEMESIS spin-off, ali ni ovako nije prošao ništa gore. Code Veronica nas je vratila u ulogu Kler Redfild iz dvojke, koja je nakon rasula u Rakunu krenula u razotkrivanje mrske Umbrella-e, što je dovodi do Rockfort ostrva gde se susreće sa jednim od osnivača čuvene kompanije. Igra ima takođe 2 scenarija, kao i prvi deo, gde se u drugom kontroliše Kris. Problem je bio tada što nikada nije izašla PC verzija, pa su neimaoci Playstation-a 2 i Sega Dreamcast-a mogli samo da sanjaju igranje (opet se moja malenkost prepoznaje). Može se slobodno reći da je Veronica poslednji Rezi koji odiše duhom starog načina igranja i prepoznatljivog interfejsa. Nakon nje kreće modernizacija...

- RESIDENT EVIL 0 I RESIDENT EVIL 1 - DOBA RIMEJKOVA (2002) -

Ni železnice nisu sigurne!
Prolepšani i upeglaniji - Kris i Džil.
Dođe tada doba (ne ono Andrićevo kada budala progovori, pametan zaćuti,a fukara se obogati...mada...), kada su gospoda iz Capcoma rešili da osveže franšizu i ogrnu je novom tehnologijom, poprave grafiku, gejmplej i ubace takoreći prolog. Igrači koju su tada posedovali konzole u vidu Nintendo Game Cube-a mogli su da odigraju prolog pod nazivom Resident Evil 0 ,sa Rebekom Čejmbrs iz prvog dela u glavnoj ulozi,  i upoznaju još jednog od osnivača Umbrella-e. Sa druge strane, prvi deo je tako povampiren, da je Capcom postavio domaći zadatak svima onima koji pokušavaju ponovo da ožive neko delo i tehnički ga dorade (u bilo kojoj umetnosti!). Prvi deo nije bio samo grafički poboljšan, već su ubačene i razne novotarije koje su nadograđivale priču, igrivost, atmosferu i doživljaj. Konačno je razrađena priča vezana za projektanta vile Trevora i grozotu vezanu za njega...ma, bombona!
Iste godine u bioskope stiže i prvi film inspirisan igrom, u režiji Pola Andersona, sa Milom Jovović u glavnoj ulozi. Do danas, filmska franšiza je doživela 5 nastavaka. Toliko.




- RESIDENT EVIL OUTBREAK I RESIDENT EVIL OUTBREAK: FILE #2 (2003/2004) -

Kome nije bilo dosta jurnjave po gradu Rakuna, mogao je da se oproba u polu-nastavcima Outbreak koji su izašli samo za (bezobrazno?) PS2. U njima je postojala mogućnost kontrole jednog od 8 likova, koji su bili obični stanovnici i radnici Rakuna, lekari, policajci (novo?), studenti, novinari... Dakle, kako su obični smrtnici preživljavali te teške dane pakla na ulicama grada dok su Džil, Leon i Kler jurcali po stanici, laboratorijama, crkvama, bolnicama itd. Bitna novina je bila i ta što je igra imala mogućnost multiplejera, pa je sada moglo udruženim snagama da se bije po gamadi.
Raja protiv raje zla!

- RESIDENT EVIL 4  - OPROŠTAJ MIKAMIJA (2005) -

"Selo moje veće od Pariza"
Od ovog nastavka, Rezi doživljava "produhovljenje" u vidu celokupnog gejmpleja i saga kreće u više akciono/pucačkom smeru, a horor polako počinje da bledi. Iako je gosn Mikami imao drugačiju ideju za celokupan koncept četvorke na kraju je ispalo to što je ispalo. Leon S. Kenedi reprizira ulogu protagoniste i kreće u pohod na sempl novonastalog virusa Las Plagas, u nekoj zabiti u Španiji. Pojavljuju se novi i vraćaju neki stari zlikovci, Leon ima nove kompanjone, više nema 2d okruženja jer je sada 2005. godina i sve je 3d, koriste se mobilni telefoni, internet, savremena tehnologija... Ali to ne garantuje kvalitet. Mišljenja su podeljena. Neki je kunu, neki su oduševljeni novim pristupom, a neki ostali hladnokrvni i dohvatili džojped/miš u ruke da se ponovo bakću grozotama mutacija nastalih od novopečenog virusa (koji će posle da niču k'o pečurke posle kiše, jer se virusi koji od ljudi stvaraju biološke mašine za ubijanje prave lakše od kulje s mlekom). Ovo je i poslednji nastavak koji iza sebe ima ideju, koncept i zamisao tvorca, Shinjija Mikamija. Posle njega, potop...serijala.

- UMBRELLA CHRONICLES I THE DARKSIDE CHRONICLES : SUMIRANJE (2007/2009) -


Zli Viljem (ne Tel) u HD-u.
Tumaranja jezivom vilom, nikada dosta!
U nedostatku novih ideja, a vreme je polako počelo da curi, Capcom se dosetio da je već polako došlo vreme da se proslavi dekada postojanja Resident Evil mitosa i da skupi sve na jedno mesto... Da napravi neku vrstu Best of-a. I onda, samo za konzumente Nintendo Wii-ja (ili one sa jakim grafičkim kartama na računarima, koje su mogle fino da teraju emulatore), izlaze Umbrella Chronicles i The Darkside Chronicles. Umbrella Chronicles beše zamišljen kao skup nultog dela, keca i trojke, dok je TDC pratio priču dvojke i Veronica-e. Pucačina iz prvog lica, koja u vidu nekog almanaha vrti najbitnije detalje iz prethodnih igara, sa dodatnom misijom Leona i Krausera u Južnoj Americi (da vidimo odakle onaj baja protiv koga se Leon napati u 4. delu).  Taman za novajlije da lepo uđu u priču i vide oko čega se digla tolika fama svih ovih godina, a veterani da se podsete svih lepih i setnih momenata provedenih uz svoje omiljene delove sage. Prava poslastica, nema šta! Taman da se sumiraju utisci do dugo očekivane petice. I onda, dođe i taj dan, ali pre njega nas je čekalo još jedno iznenađenje...

- RESIDENT EVIL : DEGENERATION - FILM (UA ANDERSONE!) (2008) -

Kada smo pomislili da je Capcom družba izbacila sve karte na sto i da ne može više okorele fanove ničim da iznenadi, izlete novo kanonsko delo u vidu interaktivnog filma, skromnog naziva Degeneration (srp. degeneracija - da su samo znali koliko su uboli nazivom...). Film je postojao da bi premostio radnju između 4. i 5., tj. zagolicao nostalgiju i ponovo vratio glavne uloge najjačem tandemu Leonu i Kler. Ponovo je u prvi plan izleteo G virus koji je pušten u etar na aerodromu (teško da je neko od kreatora čitao Pekića) i pojavio se novi antagonista, neodoljivo podsećajući na starog prijatelja Vila Birkina. Bum-tras, Leon i Kler kreću u novi rat protiv zle nemami imperijalističkog, koncernističkog, kapitalističkog... dobro de, neprijatelja. Ništa spektakularno, ali vredno pomena (ipak je kanon, da Andersone!!).

E, tako se radi film za fanove.

- RESIDENT EVIL 5 + REVELATIONS - KOLONIJALNA EGZOTIKA (2009) -

Naravno da se naletelo na grdnju raznih liberalnih pokreta.
- Ajmo Džil, kiša rosi!
Say no to racism! Da, da, nisu virusi zla zahvatili samo države prvog i drugog sveta, već i nerazvijene krajeve tople Afrike. Glavna uloga ponovo Kris Redfild, saputnik Ševa Alomar (operativac u BSAA, novoformiranom S.T.A.R.S.-u kojeg je vaskrsnuo Kris) i gomila čudesa duž crnog kontinenta. E, sad se već videlo golemo odstupanje od kanonskog gejmpleja. Igra je podsećala više na Call of duty nego na Rezi. Sve se svodilo na kill, kill, headshot, a to je dobrane fanove iziritiralo jako. Naravno, mlađana populacija je oberučke prihvatila još jednu pucačinu, ali to više nije bilo to. Svaka pohvala za grafičko-tehničku stranu, ali morali smo da se suočimo sa neminovnom činjenicom, da je i dragi nam Rezi pao u nemilosrdne ruke "modernizacije". U ovom delu upoznajemo glavnog krivca za celokupnu zavrzlamu - Spensera Ozvela, glavnog iz trijumvirata Umbrella-e. To je i jedina svetla strana igre, što se u jednom trenutku pronalazi dnevnik koji lepo periodično objašnjava šta se tu kog vraga desilo. U Revelations-u, zamišljenom kao DLC, Kris i Džil nam draga, opsedaju vilu Spenserovu u kojoj on krije svoje mračne misli u saradnji sa svojim "sinom". Dakle,  bitno je koliko igrač ima razrađenih ratnih refleksa, na logičke zagonetke koje su nekada krasile ovu igru može da se zaboravi, i ceo doživljaj podseća na "Pad crnog jastreba". Jasno je bilo da je Reziju već vreme da polako sumira radni vek i krene ka penziji. Ali ne lezi vraže.

- RESIDENT EVIL : OPERATION RACCOON CITY - DOBA TUGE (2012)

Potreba za novcem i uništavanjem franšiza su nekako uvek bili usko povezani u svetu umetnosti (bilo multi-medijalne ili pisano-verbalne). Niko ne zna za zbilja da kaže šta je to trebalo razvojnom timu Rezija da nas ovako nagrde. ORC je naivno, neinteresatno i usiljeno vraćanje (po xtoti put) u grad Rakuna, u vreme Leona i Kler, ali sada iz očiju Umbrella-inih specijalaca. Očajne animacije, retardirana fizika, pregršt gluposti i nemogućnost igranja duže od 15 min. a da ne pripadne muka, dali su kao rezultat ostvarenje koje će, nadamo se, ostati ispod debelog sloja prašine.
- Vidi, slikaju nas, i mi ćemo u kanon!

- RESIDENT EVIL : DAMNATION - INTERAKTIVNI FILM #2 (2012) -

- Zombiji? Jop njihovu mać!
Iste godine, valjda da nas malo povrate u život, izlazi još jedan film koji prati glavni tok. Virus iz 4. dela, Las Plagas je nekako stigao u majku Rusiju i dobri nam prijatelj Leon biva poslat da iskoreni zlo. Sada se već videlo da ideja više nema i da će se u budućnosti celokupni plot razvijati na razini = nova lokacija (po mogućstvu ne anglo-saksonsko govorno područje) + novi zli naučnik + novi virus+ novi kompanjon sa kameoom nekog starog. I tako u nedogled, dokle god postoje naivni fanovi, koji će gutati svakojake Capcom-ove... proizvode. I nema da fali, već u kasnu jesen, imaoci konzola su dobili na uvid novi nastavak, dok smo mi vindouzaši sačekali još malo. I tada je stigao...




- RESIDENT EVIL 6 - VREME DA SE PLATI PA DA SE IDE (2012/2013) -

Logo.
Stigao je. Iako već hladnog srca i glave odlučujem da se ponovo vratim dragim mi Leonu, Krisu, Ejdi, očekujem bar neku optimističku dozu originalnosti. Oh, bogovi! Zanemarujući činjenicu da igra podržava DirectX 9, pa je sa tehničke strane igra u nivou 4. dela, ovo više stvarno ne vodi ničemu. Četiri različita scenarija na raspolaganju (Leonov, Krisov, Ejdin i Džejkov) na blic ulivaju nadu da nas očekuje megalomanski ep. Očekuje nas 255 minuta filmovanih delova i kusur igranja. Ok, jeste Rezija oduvek odlikovala priča, ali ostaje nejasnoća zašto nije odrađen još jedan interaktivni film?! Filmovani delovi (cutscene-ovi) od po nekoliko minuta i onda igranje u vidu penjanja po stepenicama ili hodanja po ulici...Zašto??? Jedan scenario se pređe za 2 i po sata (toliko sada treba odličnom igraču koji dvojku zna napamet da pređe najlakši scenario A sa Leonom!). Ukoliko je igrač balkanskog porekla, biće mu ekstremno zanimljivo da čita imena spodoba (Lepotica, Napad, Rasklapanje, Mesec?!?!) i da sluša psovke zombija, na izvornom srpskom jeziku. Kontrola likova idiotska, zombiji na jačoj težini ekstremno teški (ne postoji neki balans, nego ili tupavi ili HC). Novi likovi neitneresantni, ne postoji tzv. back-up story za iste, nego oni su tu i to je tako. Mnogo naivno, zbrzano, loše, na nivou osrednjeg tima za stvaranje video igara. Najsmešnije je to što je igra kopija već postojećih sličnih igara (Call of duty, novi Tomb Raider, Dead Space...). Da li je moguće da je toliki danak za idejama da Capcom mora da krade "fore i fazone" od drugih igara? Sad but true!!! Sve u svemu, nepotreban nastavak koji ne donosi ništa novo ni franšizi, a kamoli svetu video igara.

- ZA KRAJ -

Prođe tako 17 godina i Resident Evil je iza sebe ostavio jedan veliki mit koji će bar na trenutak zainteresovati bilo kog ljubitelja fantazije, horora i u globalu jedne dobro sašivene priče. Popularni zombi žanr je mnogo dobio postojanjem ove sage i teško da bi bio u toj meri popularizovan da nije bilo dotične nam Biološke katastrofe (sa dužnim poštovanjem prema Džordžu Romeru). Ipak, kada se nataloži toliko minuta, sati, dana, pa možda čak i meseci provedenih uz ovo kulturno blago, ne može se ostati ravnodušan i ne reagovati na promene koje su se prikazale uglavnom kao loše. Naravno da smo svi svesni potrebe za novcem, prodajom, pozitivnim poslovanjem na kraju godine i izbegavanju bankrota, ali je tužno to što prilagođavanje ekonomskim, surovim zakonima mora da podlegne odstupanju od vrednosti. Ne može se očekivati da u 2013. igra izgleda kao u 1998., to je svima jasno, ali ukoliko ne postoji zrela ideja za održanje  mitologije, treba to prepustiti novim naraštajima, a Resident Evil zamotati zlatnom trakom i postaviti u kredenac najvećih ostvarenja 20. i 21. veka, u sferi virtuelne kulture. Ako donosi zaradu neka donosi, ali fanovi željni kvalitetne priče neće se mnogo osvrtati na buduće nastavke. Ili se bar tako nadam...










        

петак, 4. јануар 2013.

Skyfall

"Moje ime je Bond...Džejms Bond". Rečenica koja je ušla u veliku kinematografsku enciklopediju, asocirajući na jednu od najvećih filmskih franšiza, kao i brenda Velike Britanije. Tajni agent 007, u službi Njenog Visočanstva, prethodne godine je doživeo jubilej, napunivši 50 godina. Ekranizacije vanvremenskog junaka Jana Fleminga okupile su mnogobrojne pristalice u proteklih 6 dekada, a sa druge strane izazivali podsmeh i mišljenja da su u pitanju "akcije prepune pucnjava, jurenja kolima, mačoizma, i osrednjih filmova koji su za napaljene pubertetlije". Ipak, mit o Džejmsu Bondu je nastavio da živi, provukavši 6 glumaca (od Šon Konerija, preko Rodžera Mura, Džordža Lezenbija, Timoti Daltona, Pirsa Brosnana) koji su na svoje načine tumačili uloge, sve do Bonda 21. veka za čiji portret je zadužen Danijel Kreg. Najnovije ostvarenje pod  nazivom "Skyfall" donelo je razne kritike, upoređivanja, oduševljenja i razočarenja, i otvorivši nove stranice u 007 franšizi.

Sa subjektivne tačke gledišta, Danijel Kreg mi nikada nije bio uverljiv Bond. Karakter zadrtog, jakog i neumoljivog Britanca, zašećeren šarmom i u dovoljnoj meri smisla za humor, nije se prikazao u njegovom izvođenju. Čak je dovodio i do trenutaka u prethodna dva naslova da definitivno odustanem od Bondizma, čiji sam ljubitelj još od malih nogu. Međutim, "Skyfall" donosi nešto novo, prikazuje put kojim će se u budućnosti kretati saga (ali Kreg i dalje odaje istom utisku, dakle ne leži mi, pa ne leži!). Da pređem na sam film.
Za početak, ovaj nastavak poseduje sve što jedna Bond priča treba da poseduje. Nenormalne akrobatsko-akcione scene, jurnjavu, prštanje metaka na sve strane, odličnog negativca, zaveru, gedžete, i nezaobilaznu lepojku. Kao glavni nedostatak je taj što se dotična lepojka Severin (koju tumači zanosna Berenis Marlo) nedovoljno pojavljuje. Veliko iznenađenje je povratak Kjua (Ben Višou) koji je ostavio odličan utisak intelektualca pubertetlije, kao i mlade pomoćnice kojoj do samog kraja ne saznajemo ime (mada će stari bondaši imati slutnje). Džudi Denč je ponovo odlično predstavila M, a osveženje je i Ralf Fajns (čijeg lika neću da otkrivam). Negativac Silva može da stane na postolje sa Dr. Noom, Skaramengom i Goldfingerom, jer je Bardem svojim bolesnim šarmom konačno doneo zlikovca vrednog Bonda još od Agenta 006.
Priča je u određenim delovima mračnija, zategnuti odnos između Džejmsa i M doživljava kulminaciju, a na samom Bondu konačno vidimo tragove bezbroj rana i umora, izazvanih proteklih godina u službi MI-6. I najvažnije, imamo uvid u jedan deo Džejmsove prošlosti!
Pokušaj stavljanja kompletne atmosfere u duh starih, klasičnih naslova je veoma uspešan, počevši od odlične Adeline teme, koja je u rangu sa "Goldeneye"-om Tine Tarner, "Goldfinger"-a Širli Bejzi i "Live and let die" Pola Makartnija. Kroz ceo film se provlače reference koje će svakom poštovaocu mita bar malo izmamiti osmeh na lice.
"Skyfall" vraća franšizu na kolosek kojim treba da ide. Još samo da dobijemo nekog negativca kao što je bio Ralje, da se malo produži vreme obitavanja lepojki i da Danijel Kreg polako krene ka penziji (znam da će me mnogi linčovati zbog ovoga, ali šta ću) i možemo se nadati odličnim naslovima u narednom periodu. Od mene reči hvale za "Skyfall", predivan povratak u sagu koju volim poodavno i želja da se u ovom ruhu nastavi. Za kraj, omiljeni citat :
Bond: Everyone needs a hobby...
Silva: So what's yours?
Bond: Resurrection.